Smještanje mraka u mračno doba


„PREKRASNI DOGAĐAJI U PRILOG SLAVE BOŽJE“

Sources:
Charles Freeman, The Closing of the Western Mind (Heinemann, 2002)
Henry Hart Milman, The History of the Jews (Everyman, 1939)
John Julius Norwich, Byzantium (Viking, 1988)
Fridrich Heer (ed) The Fires of Faith (Newsweek 1970)
Dan Cohn-Sherbok, The Crucified Jew (Harper Collins,1992)
Leslie Houlden (Ed.), Judaism & Christianity (Routledge, 1988)
Norman Cantor, The Sacred Chain - A History of the Jews (Harper Collins, 1994)
Hugh Trevor Roper, The Rise of Christianity (Thames & Hudson, 1965)
Frank Delaney, A Walk in the Dark Ages (Collins, 1988)
David Chidester, Christianity- A Global history (Allen Lane, 2000)
Robin Lane Fox, Pagans & Christians (Viking,1986)
John Moorhead, Ambrose (Longman, 1999)

email the author –
Kenneth Humphreys
Site Search: search tips    site map
31.03.08

......

 

 

„Od svih tiranija koje pogađaju čovječanstvo, tiranija u religiji je najgora.
Sve druge vrste tiranije ograničene su na svijet u kojemu živimo, no ova teži kročiti i poslije groba i traži da nas progoni u vječnost.“
– Thomas Paine

 

 

 

 

 

Ti seksualno ugroženi kršćani

Thieves in Hell

Krist pornić!

Lopovi u paklu (Le Trésor de Sapience, Chantilly, Musée Condé – 15. stoljeće)

 

Biskupi kršćanske crkve su bestidno poticali pornografske prikaze pakla.

Takvi prikazi odražavali su njihove osobne psiho-seksualne opsesije, svjedoči nastrana seksualna sklonost „Crkvenih otaca“.
 
 
 

 

 

 

 

 

ZAPOČINJE SPALJIVANJE KNJIGA – u Bibliji!

„Broj onih koji su prakticirali magična umjeća donjeli su svoje knjige na hrpu i pred svima ih zapalili. I svi su zajedno računali njihovu cijenu i otkrili da vrijede 50 000 srebrnjaka.“

-Djela 19.19.

Neprocjenjiva knjižnica je uništena i Biblija slavi – „tako se riječ Jahvina nastavljala širiti i prevladavati.

 
 
 
 

 

Kristov vikar

Grgur I (590-604)

Bogatstvo iz krivotvorina

Tisuće vjernika su bili prevareni da kupuju skupocjene relikvije od Grgura I., koji je tvrdio da pripadaju svetcima – od kojih mnogi nisu čak ni postojali!

Gramatika izbačena

Grgur je naredio biskupima da prestanu s „opakim radom“ podučavanja laika gramatici i latinskom.

Knjižnica spaljena

Grgur je zabranio laicima čitanje Biblije i naredio spaljivanje Apolonove knjižnice na Palatinu, tako da njena svjetovna literatura „ne odvuče“ od vjerske privrženosti.

Kipovi uništeni

Grgur je naredio uništiti ili koristiti kao građevinski materijal mnoge rimske kipove, mramor i mozaike. Krhotine su korištene kako bi krasile kršćanske crkve i katedrale.

Prisilni celebat

Grgur I izdao je edikt o celibatu kako bi spriječio da se imovina nasljeđuje s crkve na žene, obitelji i ljubavnice klera. Nakon što je edikt objavljen, tisuće djece je podavljeno u zdencu pokraj Lateranske palače.

Kakav lik!

 

 

 

 

 

 

 
 
 
 

 

 
 
 
 
 

Demoliranje sakralne arhitekture pogana

Panovo svetište – Banyas (sjeverni Izrael)

Shrine of Pan

Nekad…

Rekonstrukcija „Paneiona“ (sveta građevina) Pana.

 
Banyas

Sad.

'Panije' su bili kultni centar uspostavljen od Grka u 3. stoljeću PK na izvoru rijeke Jordan.

Uništeno od strane kršćana u 4. stoljeću. Sam grad je zabilježen u prići o bogočovjeku kao Caesarea Philippi „gdje je Isus prvi put otkrio svoju pravu prirodu svojim učenicima.“

 
 
 
 
 
 
 

Smrt Zapada

„Kako je zapadno carstvo umiralo, iza sebe je ostavljalo u svojim središtima prazne gradove ispunjene mramornim ruševinama koji su ležali poput ogromnih kostura. Postupno, stanovništvo je preobličeno u razdvojene i skromne narode malenih farmi i divljačkih vojski. Bilo je malo međunarodne trgovine i skoro potpuna nepismenost.“

- John Romer (Testament, p244)

 
 

 

 

 

 

 
 

 

 

 
 
 
 
 
 
 

Glupe žene?

Oko 500 AD Koncil u Makonu glasuje imaju li žene dušu.

 

 

 

„Žena je hram izgrađen na kanalizaciji.“

Anicius Boethius, kršćanski filozof  (480-524) (Utjeha filozofije)

 

 

 

 

Držanje glupih žena u redu

Foul Women

14. stoljeće – Samostan Djevice Protovestiarske

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
 
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

„Očevi“ mračnog doba

ambrose

Ambrozije

Gradski šef Milana, carski biskup

(340-397)

 

 

Ostavština:

- Crkvena prisila nad slabim, praznovjernim carevima.
- Invencija „svetaca“.
- Krist kao ratnik:

„Krist … stoji na čelu legija.“ - Ambrozije

- Širitelj dogme o „Trojstvu“ (protu-arijevska besmislica).
- Hijerarhija, disciplina i samostanska stega.
- Podređenost žena.
- Anti-semitizam.
- Anti-seksualnost:

„Što je djevičanska čednost nego integritet slobodan od vanjske mrlje?“ - Ambrozije

- 'Biskupska moć':

„Ništa na ovom svijetu nije uzvišenije od svećenika niti plemenitije od biskupa.“ –Ambrozije

 

• Kraj međunarodne latinske kulture, podređivanje žena, strože kazne

Znak roba

„Tonsura ili obrijana glava je bio običaj nametnut robovima od strane carskog Rima kao oblik žigosanja. Duga kosa je bila oznaka slobodnog čovjeka. Običaj su preuzeli rani redovnici (samoizabrani 'robovi Krista'), proširili na svećenike i posljedično učinili obvezatnim od crkve za sav kler.

Članovi klera – zajedno sa svim drugima – postali su sada robovi Svete Majke Crkve.

 

Chrysostom

Ivan Krisostom

Sveti Hijerarh Konstantinopolisa

(347-407)

 

Ostavština:

- Demagoška oracija.
- Bande Gotskih „obraćenika“ i naoružanih fratara, korištenih za uništavanje poganskih svetišta.
- Anti-intelektualizam:

„Isprazni svoj um svjetovnog znanja.“ – Krisostom

-„Prosta“ (doslovna) interpretacija Sv. Pisma.
- Protuseksualni, skromni, ubilački moral:

„U ovoj crkvi bi trebalo imati zid da vas drži odvojene … Žene su poprimile manire bordela, a muškarci nisu bolji od poludjelih pastuha.“ –Krisostom (Lane, Pagans & Christians, p374)

- Morbidno ukočena ozbiljnost u liturgiji. Kršćanske pjesme zamjenjuju živahne narodne balade.
- Anti-semitizam:

„Žaljenja vrijedni i bijedni Židovi … Sigurno, vrijeme je za mene da im pokažem da je sinagoga obitavalište demona, ne samo u samom mjestu, već i u dušama Židova … I to je ono što se dogodilo sa Židovima: dok su sebe činili nepodobnima za posao, izrasli su podobni za klanje.

          – Chrisostom (Against the Jews, Homily I)

- obrana robovlasništva:

„Rob bi se trebao prepušten svom usudu .. u pokoravanju svom gospodaru on se pokorava Bogu.“
 
 

 

 

Gubitak poštovanja prema prirodi.

Praznici koji su integrirali godišnja doba u ljudske živote ustupaju mjesto ukočenim komemoracijama 'biblijskih dogođaja'


Augustine
Augustin

Teoretičar iz Hippoa (današnja Annaba u sjeverozapadnom Alžiru)
(„Otac inkvizicije“)

(354-430)

 

 

Ostavština:

-'Pravedan rat'
-Učenje o 'izvornom grijehu' (opsesija grijehom pohote).
-Progon pogana.
-Nesnošljivost prema hereticima (proskribira Donatiste i Pelagijance):

„Careva je dužnost suzbiti šizmu i herezu“

- Prisilno preobraćivanje ('udarcem batine'). Opravdava to Evanđeljem po Luki 14.23:

„I gospodar reče robu, „Idi putevima i pregrađenim mjestima i prisili ih da uđu, kako bi moja kuća mogla biti ispunjena.“

Slabio rimsko samopouzdanje tvrdnjom o 'predodređenosti' i superiornosti 'Grada božjeg':

„Budući da Bog sve zna, sve je zauvijek od njega preedodređeno.“

„Sloboda je sloboda za griješiti.“ – sv. Augustin

- Uvedeno krštenje novorođenčadi.
- Čistilište:

„Ključna je pretpostavka purgatorijskog pogleda da patnja čini ljude potpunima … stepenica na putu do savršenstva.

- Evanđeoski zbor (The Nature of Hell, p22)
- Slamanje intelektualizma. Svo učenje je podređeno sv. pismu:

„Sv. pismo ne daje krive informacije.“

„Budući da nam je Bog progovorio, za nas više nije neophodno misliti.“ – sv. Augustin

 

 

 

- Znanost zamjenjena primitivnim praznovjericama, ubijanje znanstvenika, uništavanje knjižnica.

Ti seksualno ugroženi kršćani:

„Augustinov prvi zadatak je bio ukloniti mrlju spolne želje.

Dakle postao je veliki teolog krivnje i grijeha, ali kao što je to obično slučaj, ostajao je slijep za cijenu koju su drugi morali plaćati zbog njegovog pravedništva.“

- Biskup J. S. Spong (Rođen od žene, p216)

 
 

Gregory

Papa Grgur

„Božji konzul“ u Rimu

(540-604)

 

 

Ostavština:

- Koncentrirana moć u rukama crkvenih hijerarha. Papinska nadređenost osnažena  svjetovnim autoritetom danim kleru, koji svrgava carske građanske službe.
- Kleru dana obilježja svjetovne vlasti, regalija i 'privilegija'.
- Nagomilavanje neizmjernog papinskog bogatstva, zemljišta i nekretnina.
- Sekularizacija crkve. Bogati plemići biraju papu, obično iz svojih krugova. Pape bez svečeničkog odgoja.
- Nezakonita djeca pape imenovana kardinalima.
- Fantastični, čudima ispunjeni „Životi svetaca“ (Grgura nije zanimala teologija).
- Posvećivanje i prodaja „relikvija“ lakovjernim hodočasnicima.
-Neprijateljstvo prema svjetovnom učenju i kulturi; spaljivanje knjiga.
-Izmišljeno čistilište, temelj za prodaju indulgencija (oproštenja grijeha):

„Nekrštena djeca odlaze ravno u pakao gdje trpe muke čitavu vječnost.

- Demonologija
- Prisilno pokrštavanje „pogana“ i izoliranje njihovih svetišta.
- Rimski 'misionari' otimaju od lokalnog svećenstva i silom nameću rimske sakramente.
- Uvedena 'obična pjesma' (crkveni napjevi), čak i kao lijek protiv kuge
- Nevoleći pogled na seks:

„Sva spolna želja je sama po sebi grešna i opravdavajuća samo zbog stvaranja djece.“ – Grgur I. (neoženjeni biseksualac)

 
 

 

- Kraj ljudskih prava, ropstvo prošireno i učinjeno strožim, prigrljena autokracija, novi oblici tiranije

 

Svođenjem naobrazbe na teologiju, a čak i to zabranjeno svima osim klera, rezultat je bio društvo potopljeno u nepismenost za skoro 1000 narednih godina.


„Prekrivanje Zemlje tamom…“

Tri stoljeća progona pogana

314. Odmah nakon svoje potpune legalizacije kršćanska crkva napada nekršćane. Koncil (savjet) u Ankriji denuncira obožavanje Boginje Artemide.

324. Car Konstantin proglašava kršćanstvo jedinom službenom religijom rimskog carstva. U Didimi, u Maloj Aziji pljačka Apolonovo proročište i muči poganske svečenike do smrti. Također lišava posjeda sve ne-kršćanske narode s gore Atos te uništava sve lokalne helenske hramove.

325. Koncil u Niceni. Vjernicima se objavljuje da je "Krist božanski".

326. Konstantin, slijedeći naputke svoje majke Helene uništava hram Boga Asklepija u Aigeai, Ciliciji i mnoge hramove Boginje Afrodite u Jeruzalemu, Aphaki, Feniciji, Baalbeku itd.

330. Konstantin krade riznice i kipove poganskih hramova Grčke kako bi ukrasio Konstantinopolis, novo središte svog carstva.

335. Konstantin pljačka mnoge poganske hramove u Maloj Aziji i Palestini i naređuje razapinjanje "svih čarobnjaka i gatara". Mučeništvo neoplatonističkog filozofa Sopatrusa.

341. Konstantin II. (Flavije Julije Konstantin) proganja "sve gatare i Heleniste". Mnogi helenski gentili (ne-kršćani i ne-židovi) bivaju zatvoreni ili smaknuti.

346. Nov veliki val progona protiv nekršćana u Konstantinopolisu. Izgnanstvo poznatog govornika Labinija pod optužbom da je "čarobnjak".

353. Konstantinov edikt nalaže smrtnu kaznu za sve oblike obožavanja "idolima" i prinošenjem žrtve.

354. Novi edikt nalaže zatvaranje svih poganskih hramova. Neki od njih završavaju posvjetovljeni i pretvoreni u bordele ili kockarnice.

Započinju smaknuća poganskih svećenika.

Novi Konstantinov edikt naređuje uništenje poganskih hramova i smaknuće svih "idolopoklonika".

Prvo spaljivanje knjižnica u različitim gradovima carstva.

Prve građevinarske radionice se organiziraju pokraj zatvorenih poganskih hramova. Glavni dijelovi sakralne arhitekture pogana biva ukomponiran u građevinarske radionice.

357. Konstantin kriminalizira sve metode proricanja (uključujući i astrologiju).

359. U sirijskom Skitopolisu kršćani organiziraju svoje prve logore smrti za mučenja i smaknuća svih uhićenih ne-kršćana diljem carstva.

 

Od 361. do 363. Poganski car Julijan (Flavius Claudius Julianus) 11. prosinca 361. proglašava vjersku toleranciju i obnovu poganskih kultova.

363. Ubojstvo Julijana (16. lipnja).

 

364. Car Jovian naređuje spaljivanje knjižnice of Antioh.

Carski edikt od 11. rujna nalaže smrtnu kaznu za sve koji obožavaju bogove svojih predaka ili prakticiraju divinaciju ("sileat omnibus perpetuo divinandi curiositas").

Tri različita edikta (4. veljače, 9. rujna i 23 prosinca) naređuju zaplijenu sve imovine poganskih hramova i smrtnu kaznu za sudjelovanje u poganskim obredima, čak i onim privatnim.

Crkveni koncil u Laodiceji (Frigija – zapadna Mala Azija) određuje da se vjerske službe održavaju nedjeljom, a ne subotom. Nedjelja postaje novi Sabbath. Običaj ostajanja kod kuće i odmaranja subotom proglašen je grešnim i protivnim Kristu.

365. Ediktom cara Valensa poganskim zapovjednicima se zabranjuje zapovjedanje kršćanskim vojnicima.

370. Car Valens naređuje strahovite progone ne-kršćanskih naroda u čitavom istočnom dijelu carstva. U Antiohu, među mnogim ostalim ne-kršćanima, smaknut je bivši namjesnik Fidustius te svećenici Hilarius i Patricius. Filozof Simonid je živ spaljen, a filozofu Maximusu odsječena je glava. Svi prijatelji Julijana su izgnani (Orebasius, Sallustius, Pegasius itd.).

Spaljivanje bezbrojnih knjiga na trgovima gradova istočnog dijela carstva.

372. Valens nalaže guverneru Male Azije istrebljivanje svih Helena i svih dokumenata njihovog nauka.

373. Izdana nova zabrana svih načina obožavanja. Kršćani uvode u uporabu izraz "pogan" (pagani, seljanin - usporediv sa suvremenom uvredom "seljak/seljačina") koji se odnosi na sve nevjernike.

375. Asclepijev hram u Epidaurusu je zatvoren od strane kršćana.

380. Ediktom cara Flaviusa Theodosiusa 27. veljače kršćanstvo postaje isključiva vjera Rimskog carstva.

U tom se ediktu zahtjeva da:
„Svi razni narodi podređeni Rimu nastave s prakticiranjem vjere koja je Rimljanima dostavljena božanskim apostolom Petrom".

Nekršćane se naziva "odvratnima", hereticima, glupima i slijepima".

U drugom ediktu Teodozije naziva "ludima" one koji ne vjeruju u kršćanskog boga te kriminalizira svako neslaganje s crkvenim dogmama.

Milanski biskup Ambrozije započinje s uništavanjem poganskih hramova u svojoj okolici. Kršćanski svećenici vode gladnu rulju na hram Boginje Demetre u Eleusisu te pokušava linčovati vrhovne svećenike (hierofante) Nestoriusa i Priskusa. Devedesetpetogodišnji hierofant Nestorius zaključuje Eleusinianske misterije i najavljuje "premoć mentalne tame nad ljudskom rasom".

381. Na koncilu u Konstantinopolu "Duh Sveti" je proglašen "božanskim" (ozakonjuje se "trojedni bog"). 2. svibnja , Teodozije odriće sva prava kršćanima koji se vrate na pogansku religiju. Diljem Istočnog Rimskog Carstva pljačkaju i spaljuju se poganski hramovi i knjižnice. 21. prosinca Teodozije zabranjuje posjećivanje svih poganskih hramova.

U Konstantinopolu je Afroditin hram pretvoren u javnu kuću, a hramovi Artemide i Sunca u štale.

382. Nameće se uzvik "Aleluja" ("Slava Jahveu") kao sastavni dio kršćanske mise.

384. Teodozije naređuje svom pretorijanskom prefektu Maternusu Cynegiusu (revnosnom kršćaninu) suradnju s lokalnim biskupima pri uništavanju poganskih hramova u sjevernoj Grčkoj i Maloj Aziji.

385.-388. Prefekt Maternus Cynegius, potaknut svojom fanatičnom ženom i biskupom "Svetim" Marcellusom te njegovim bandama da pohara okolicom te opljačka i uništi stotine helenskih hramova, svetišta i oltara. Među ostalima uništen je hram u Edessi, Cakeireon of Imbros, hram Zeus u Apamei, hram Apolona u Didimi i svi hramovi u Palmiri.

Tisuće nevinih pogana iz svih dijelova carstva trpe mučeništvo u glasovitim logorima smrti u Skitopolisu.

386. Teodozije zabranjuje sanaciju opljačkanih poganskih hramova.

388. Teodozije kriminalizira javni govor o vjerskim temama. Stari govornik Libanius šalje Teodoziju svoj čuveni epistil "Pro Templis" u nadi da će par preostalih helenskih hramova biti pošteđeno.

389.-390. Svi ne-kršćanski kalendari i metode mjerenja vremena stavljaju se izvan zakona. Horde fanatičnih pustinjskih isposnika nadire u bliskoistočne gradove i Egipat i uništavaju kipove, oltare, knjižnice i poganske hramove, linčujući pogane. Aleksandrijski patrijarh Teofil započinje s teškim progonom nekršćanskog stanovništva. Dionizov hram se pretvara u kršćansku crkvu, a hram Mitri spaljuje do temelja. Zeusov hram sravnjuje sa zemljom i poganske svećenike teatralno izvrće javnom ruglu prije ubijanja kamenovanjem. Kršćanska rulja profanizira vjerske predmete.

392. u studenom Teodozije kriminalizira ne-kršćanske običaje i imenuje ih "praznovjernem gentila" (gentilicia superstitio). Zapovjedaju se novi intenzivni progoni protiv pogana. Samotrački misteriji su ukinuti, a svećenici zaklani. Na Cipru lokalni biskup "sveti"  Epiphanius i "sveti" Tihon uništavaju sve hramove na otoku i istrebljuju tisuće nekršćana. Lokalne misterije boginje Afrodite su dokinute. U Teodozijevom ediktu stoji:

"Koji se ne pokoravaju ocu Epiphaniusu nemaju pravo živjeti na otoku."

Pogani se bune protiv cara i crkve u Petri, Aeropolisu, Rafiji, Gazi, Baalbeku i u drugim  gradovima Bliskog Istoka.

393. Pitijske igre, Akcijanske igre i Olimpijske igre stavljene su izvan zakona kao dio Helenske "idolatrije". Kršćani pljačkaju hramove u Olimpiji.

395. Dva nova edikta (od 22. srpnja i 7. kolovoza) uzrokuju nove progone pogana. Evnuh Rufinus, prvi ministar cara Flavija Arkadija upućuje horde pokrštenih Gota (pod vodstvom Alarika) u zemlju Helena. Ohrabrivani kršćanskim redovnicima barbari pljačkaju i pale mnoge gradove (Dion, Delfe, Megaru, Korint, Feneos, Argos, Nemeu, Likosouru, Spartu, Mesenu, Pigaleju, Olimpiju itd.), pokolju ili porobe bezbrojne Helenske gentile i poruše sve hramove. Među ostalima, spaljeno je Eleusiniansko svetište, a svi svećenici, (na čelu s Mitrinim hierofantom Hilariusom), spaljeni živi.

396. U prosincu novi Arkadiusov edikt naređuje da se poganstvo tretira kao čin veleizdaje. Šaćica preostalih svećenika i hierofanata biva zatvoreno.

397. "Srušite ih!" Flavije Arkadije naređuje za sve preostale poganske hramove da budu uništeni.

398. 4. crkveni koncil u Kartagi zabranjuje svima, uključujući kršćanskim biskupima proučavanje poganskih knjiga. Porfirije, biskup iz Gaze ruši skoro sve hramove u gradu (osim devet koji nastavljaju s radom).

399. Novim ediktom (13. srpnja) Flavije Arkadije naređuje rušenje po hitnom postupku svih zaostalih poganskih hramova, pretežno onih na selu.

400. Biskup Nicetas uništava Dionizovo proročište u Vesaju i prisilno krsti sve mještane.

401. Kršćanska rulja u Kartagi linčuje nekršćane i uništava hramove i "idole". Isto se odvija i u Gazi gdje lokalni biskup "sveti" Porfirije šalje svoje sljedbenike da linčuju pogane i sruše preostalih 9 hramova u gradu.

15. Koncil u Kalkedonu naređuje da svi kršćani što održavaju dobre odnose sa svojim nekršćanskim rođacima budu ekskomunicirani (čak i posthumno).

405. Ivan Krisostom šalje horde svojih u sivo odjevenih redovnika naoružanih toljagama i željeznim palicama uništiti "idole" u svim gradovima Palestine.

406. Ivan Krisostom sakuplja milodare bogatijih kršćanki kako bi financirao rušenje helenskih hramova. U Efezu naređuje rušenje znamenitog Artemidinog hrama. U Salamisu na Cipru "sveti" Epiphanije i Eutihije nastavljaju s progonom pogana i potpunim uništenjem njihovih hramova i svetišta.

407. Novi edikt još jednom zabranjuje svim ne-kršćanima pravo vjerskog štovanja.

408. Car Zapadnog Rimskog carstva, Honorije i car Istočnog Rimskog Carstva Arkadije naređuju uništenje ili zapljenu svih spomenika u poganskim hramovima. Poganski kipovi u privatnom vlasništvu se također stavljaju izvan zakona. Proganjaju se sudci koji pokazuju milost prema poganima. "Sveti" Augustin masakrira stotine prosvjedujućih pogana u alžirskoj Kalami.

409. Još jedan edikt određuje smrtnu kaznu za sve oblike štovanja, uključujući i astrologiju.

415. Nekoliko dana prije judeo-kršćanske Pashe (uskrsa), na poticaj biskupa Ćirila Kršćanska rulja u Aleksandriji napada znamenitu i lijepu filozofkinju Hipatiju te ju isječe na komade. Kršćanska rulja raznosi dijelove njenog tijela ulicama Aleksandrije. Djelovi njena tijela spaljeni su zajedno s njenim knjigama na mjestu zvanom Cynaron.

30. kolovoza novi progoni poganskih svećenika u Sjevernoj Africi koji okončavaju ili razapeti ili živi pokopani. Car Teodozije II istjeruje Židove iz Aleksandrije.

416. Inkvizitor Hipatus zvan "Mač Božji" istrijebljuje poslijednje pogane u Bitiniji. 7. prosinca u Konstantinopolisu otpuštaju su svi vojni zapovjednici, javni djelčatnici i sudci koji nisu bili kršćani.

423. 8. lipnja car Teodozije II. proglašava da vjera pogana nije ništa više od "obožavanja demona", te određuje zatvaranje i mučenje onima koji ustraju u prakticiranju.

429. Opljačkan je Atenin hram u Ateni (Parthenon). Atenski pogani se proganjaju.

431. Koncilom u Efezu („pljačkaška sinoda“) zaključeno je da je Krist bogočovjek - "Krist je u potpunosti bog i u potpunosti čovjek."

435. 14. studenog novi edikt Teodozija II. određuje smrtnu kaznu za sve "heretike" i pogane carstva. Jedino je Judaizam ostao smatran legalnom ne-kršćanskom religijom.

438. 31 siječnja Teodozije II. izdaje novi edikt protiv pogana okrivljujući njihovu "idolatriju" razlogom za tadašnju nedavnu epidemiju kuge!

440.- 450. Kršćani razaraju sve spomenike, oltare i hramove Atene, Olimpije i ostalih grčkih gradova.

book burning

448. Teodozije II. naređuje spaljivanje svih nekršćanskih knjiga.

450. Svi hramovi u Afrodiziji ("gradu Afrodite") završavaju srušeni, sve knjižnice spaljene. Grad je preimenovan u Stavroupolis ("Grad Križa").

451. Koncil u Kalkedonu. Novim ediktom Teodozija II. (4. studenog) "idolatrija" se kažnjava smrću. Ortodoksna doktrina dobiva prevagu nad 'monofizitima' – 'I.K. ima jednu, božansku narav.'

 


457.-491. Sporadični progoni protiv pogana Istočnog Rimskog Carstva. Među ostalima, fizičar Jakobus i filozof Gessius su smaknuti. Severianus, Herestios, Zosimus, Isidorus i ostali su mučeni i zatočeni. Proselitiser Canon i njegovi sljedbenici istrijebljivaju posljednje nekršćane otoka Imbrosa u sjeveroistočnom Egejskom moru. Istrijebljenje posljednjih vjernika u Zeusa na Cipru.

482.- 488. Većina maloazijskih pogana završavaju istrijebljeni nakon očajničkog ustanka protiv cara i crkve.

486. U egipatskoj Aleksandriji otkriveni, uhićeni, javno ponižavani, mučeni i smaknuti poganski svećenici koji su djelovali „podzemno“, u tajnosti.


full body baptism

515. Krštenje postaje obvezatno čak i za one koji već tvrde da su kršćani.

Car Konstantinopola Anastazije naređuje masakriranje pogana Arapskog grada Zoare i razaranje hrama lokalnog boga Theandritesa.


523. Car Justin I. stavlja arijevsku herezu izvan zakona i pokreće kampanje da svugdje zatre  arijevstvo.

528. Car Justinian kriminalizira "alternativne" Olimpijske igre u Antiohu. Također naređuje smaknuća – spaljivanjem, razapinjanjem na križ, bacanjem divljim zvijerima ili smrt probadanjem željeznim čavlima za one koji prakticiraju "čarobnjaštvo, divination, magiju ili idolatriju te zabranjuje sva učenja od strane pogana ("onih koji pate od bogohulnog ludila Helena").

529. Justinijan stavlja Atensku Filozofsku Akademiju izvan zakona te joj oduzima svu imovinu.

532. Inkvizitor Ivan (Ioannis) Asiacus, fanatični redovnik, vodi križarski rat protiv maloazijskih pogana.

142. Justinian dopušta inkvizitoru Ivanu Asiacusu prisilno pokrštavanje maloazijskih pogana u Prigiji, Kariji i Lidiji. Za vrijeme ovog 35 godina dugog vojnog pohoda izgrađeno je 99 crkava i 12 samostana na lokacijama porušenih poganskih hramova.

546. U Konstantinopolisu inkvizitor Ivan Asiacus usmrčuje stotine pogana.

556. Justinian naređuje zloglasnom inkvizitoru Amantiusu da ide u Antioch otkriti, uhititi, mučiti i smaknuti posljednje nekršćane u gradu te spaliti sve privatne knjižnice.

562. Masovna uhićenja, javna poniženja, mučenja, zatvaranja i smaknuća nekršćana i nežidovau Ateni, Antiohu, Palmyri i Konstantinopolisu.

 

578.- 582. Kršćani muče i razapinju Helenske vjernike po čitavom Istočnom Rimskom Carstvu. Istrijebljuju posljednje nekršćane Heliopolisa (Baalbeka).

580. Kršćanski inkvizitori napadaju tajni Zeusov hram u Antiohu. Svečenik izvršava samoubojstvo, ali vjernici završavaju uhićeni. Svi zatvorenici, uključujući tu i vice-gradonačelnika Anatoliusa su mučeni i otpremljeni u Konstantinopol pred sud, osuđeni na smrt bačeni su lavovima. Budući da ih divlje životinje nisu bile voljne rastrgati, završili su razapeti. Kršćanska rulja im je vukla tijela po ulicama i bacila nepokopane - u jame.

583. Nove progone nekršćanskih Helena nastavlja car Maurice.

590. Diljem čitavog Istočnog Rimskog Carstva kršćanski optužitelji "pronalaze" poganske zavjerenike.
Nova oluja mučenja i smaknuća.

 

Izvor: "Vlasis Rassias, Demolish Them!" … Objavljeno na grčkom, Atena, 1994.

 

Natrag na glavnu stranicu
U tamu – Trijumf kršćanskog barbarstva
 
Papinski prinčevi –Kršćanski gospodari pakla na Zemlji
 
1000 godina klaonice i barbarstva u ime Krista
 
Kristijanizacija pogana – „Preobračenje“ plemenskih ljudi
 

 

Copyright © 2008 by Kenneth Humphreys.
Copying is freely permitted, provided credit is given to the author and no material herein is sold for profit.